Creative Dog Photography | Professional Pet Photographer » Pet photography | Profesionalno fotografiranje kućnih ljubimaca

Fotografiranje Pasa | Aska- Sibirski Haski

Evo jedna prekrasna priča i session koji sam radio za Udrugu Ruka Šapi iz Pule. Hvala Ines koja je ovom gestom pomogla u kupnji hrane za nezbrinute životinje. Ako imate mogućnosti udomite životinje iz azila ili im pomozite svojim donacijama.

Hej, ti tamo, da, ti, što upravo ovo čitaš, sigurno te zanima tko je ova ljepotica na svim ovim slikama. Pa evo, reći ću ti, to sam ja, Aska. Kažu da sam sibirski haski, šta god to značilo. Također kažu da sam u bliskom srodstvu sa aljaškim malamutima, iako ja baš i ne vidim neku jasnu razliku između nas. Neki imaju plave oči, neki smeđe, a neki jedno oko plavo a drugo smeđe, dlaka nam je ponekad sivo bijela, ili crno bijela, ili smeđa, ali to nije uopće bitno, jer smo svi posebni na svoj način, i svatko od nas je unikatan. I tak, ja sam upravo napunila godinu dana, puna sam energije, i mogla bi stalno trčati po vani, stalno, ali ne smijem, jer nije da baš slušam ovu moju koja me hrani, šeta, iščešljava moju gustu dlaku, pazi na mene, i voli. Moram priznati da je ponekad malo dosadna, jer me stalno grli, i ljubi, i priča mi, a ja nemam blage veze o čem ona priča, ali sjedim mirno, nepomično, dok me grli, jer znam da ću kasnije sigurno dobit ogromnu kost za oštrit moje zube, ili će mi dati nešto uber fino za jesti, ili je opet kupila neku igračku (imam ih tonu već), možda još jednu tenisku lopticu, njih obožavam, ili frizbi, ili neke zamotane šarene špage.. ma joj, ne kuži ta ženska da sve to što ona meni kupi je ok, ali ja ipak najslađe grizem i trgam njezine patike, kradem od malenog susjeda plišane igračke, pa ih rastrgam na sto komada dok nisu samo brdo mekane vate svugdje po travi, ili si sama otiknem trstiku iz graje, pa to grizem, ili izvadim iz zemlje ogromni drveni kolac, iz vinograda, pa njega vučem po polju dok se ne umorim, ali nije mene lako izmorit, a ne. Volim biti vani, u šetnji, a još više volim trčat slobodna, koliko god brzo mogu, ali ne pušta me baš sa uzice ova moja.  Mislim da je ova moja najsretnija kad nakon duge šetnje krmim (spavam) čak i do tri sata u komadu. Ne kužim zašto, al svaki put kad se na par sekundi probudim iz sna, ova moja uvijek ima neki blesavi smješak na licu, zbog nekog razloga je sretna, ne kužim, a ja ništa ne radim, samo spavam. I još nešto, ali nemojte to reći ovoj mojoj, baš mi je drago da sam nekako igrom slučaja, završila baš kod nje, kao malo štene od samo tri mjeseca, i to ni manje ni više nego kao poklon za njezin 33. rođendan. Bila je oduševljena, kad me prvi put vidjela, ali i malo uplašena, zabrinuta, jer kažu da smo mi malo zahtjevnija pasmina, svašta, ljudi baš znaju pričat gluposti. Mi smo tak ležerni i super. Nemate Vi pojma. I za kraj ove moje priče, ova moja misli da sam ja njoj oplemenila i ispunila život, sa svakog mogućeg aspekta, ali istina je da smo obadvije sretne što nas je život spojio na još dugo, dugo vremena.. Nemojte joj reći, ali volim ju, i znam da ona voli mene. Iako bi mi bilo puno bolje i lakše da ima snijega, kroz cijelu godinu, i da po ljeti ne živim 2km od mora, i da temperatura ne prelazi preko 40 stupnjeva.. al ok, ne možeš imati baš sve u životu.. sva sreća pa postoji hladna voda i kockice leda koje mi ova moja stavi u banjice, pa se ja onda svaki dan u tome sama kupam, kad god poželim, ili u rijeci, ili u moru, pa i to vruće ljeto nekako prođe. Pa dođe jesen, lišće, kiše, onda je svaka lokva vode moja. I blato mi je super, budem prekrasna nakon kiše. Onda dođe i zima, puno lakše dišem, pa me ova moja odvede na snijeg, pa uživam. I onda proljeće, kad se sve zeleni, i šareni od cvijeća. Volimo i proljeće. l to je to, toliko od mene. Pozdrav od Aske. (i ova moja, Ines, Vas isto tako sve puno pozdravlja i želi Vam sve najbolje u životu).

 

******

Here’s a wonderful story of Ines and her Husky Aska. Thanks to Ines who donated money to buy food for uninhabited animals.

Hi there, how are you? You must be wondering who’s that beauty on all of these pictures, right? Well, that’s me, Aska. They say I’m a Siberian husky, my close relatives are Alaskan malamutes, and we decend from wolves (which is pretty cool). Yes, I really should be living somewhere far far away from here, a place where the weather is a bit colder, with ice and snow everywhere you look. But instead, I live next to the sea, where the temperature can rise even above 40 °C! Let me just say, summer is not my favorite time of the year, nope. But spending my days in cold icy water helps a lot. Also, my grey and white double-coat fur keeps me cool in summer and warm in winter. But I sure prefer winter time and tons of snow. I just turned one, and I love to run. I’m a bit stubborn, but also a lot of fun. My human guardian is this girl on the pictures, her name is Ines, and she’s also stubborn just like me (if not even more) but we get along. It seems to me that she likes my company, a lot, and she also loves spending almost all of her free time with other animals, so much so that she would rather be around us than around her human fellow kind. Don’t ask me why, I don’t know. But I’m not complaining, because I love it when she goes on loooong walks with me, next to the sea, close to a river, or in a forest, I love it when she throws me a tennis ball, plays football with me, throws me a frisbee, or a simple stick, or when she rolls down on the ground and plays with me, or when she buys me some tasty treats. And although I can’t speak, we still manage to understand each other well. We are both stubborn, a bit strange, sometimes loud, sometimes quiet, we are different, but still the same, we are quite a pair. Alright folks, that’s all from me. Take care. Be kind. And spread love. Woof, woof